Izložbe 2007-2015

PREGLED IZLOŽBI ORGANIZIRANIH U SKLOPU  FESTIVALA TOLERANCIJE – JFF ZAGREB U ZAGREBU OD 2007. DO 2015. GODINE

 

Tematskim edukativnim izložbama, koje su opisane kao visokoumjetničke i multidisciplinarne te koje podrazumijevaju implementaciju multimedijalnog audio-vizualnog segmenta, Festival tolerancije postaje mjestom susreta zagrebačke i hrvatske kulturne scene te europskih i svjetskih umjetničkih projekata.

Inovativnim i interaktivnim tematskim izložbama koje su posvećeni temi Holokausta, Festival tolerancije obogaćuje kulturnu ponudu grada te dinamizira komunikaciju s europskom i svjetskom kulturnom scenom. Festival  je prožimanje kulturnih inicijativa i edukacije te uključuje mnoge kulturne i socijalne kategorije u zajedničko djelovanje.

Brojnost tematskih izložbi uključenih u program Festivala tolerancije govori o konstantnom rastu, interdisciplinarnosti i multimedijalnom karakteru programa, a posjećenost istih raste iz godine u godinu. Ostale izložbe koje je Festival dosad imao čast ugostiti su: „No Child´s Play“, postavljena 2009. godine u suradnji s Memorijalnim muzejom Yad Vashem iz Izraela te „Lica otpora: Žene u Holokaustu“, inovativna putujuća izložba razvijena od strane Moresheta iz Izraela, postavljena 2011. g.

Tematskim izložbama Festival aktivno povezuje europske i svjetske centre s institucijama u gradu Zagrebu, promičući ideju tolerancije na kulturno-umjetnički način.

2015.

Bogati program 9. Festivala tolerancije pratile su izložbe koje se svojom tematikom uklapaju i nadovezuju na poruke o rušenju stereotipa i predrasuda te kao oblik kulture dostupan svima nude platformu za razvitak dijaloga i daljnje senzibiliziranje javnosti. Kroz ukupno četiri fotografske izložbe, publika je bila suočena s bliskom i tragičnom prošlošću ovih prostora, s neprihvaćanjem različitosti i slučajevima netolerancije diljem svijeta, ali i pozitivnijim primjerima - izgradnjom dijaloga između pojedinaca i institucija te vrlo svijetlim primjerom integracije „drugačijeg” u naše društvo.

 

 “1945 – 1995 – 2015”

razne lokacije po Zagrebu; city light; 02. – 18. travnja 2015.

Autor Tarik Samarah, bosanskohercegovački umjetnik i fotograf sa sarajevskom adresom, svojim projektom „1945 – 1995 – 2015”, nazvanim po godinama oslobođenja Auschwitza te genocida počinjenog u Srebrenici, kulturu zatvorenih i „elitnih” prostora galerija namjerno prenosi na ulice, kako bi ovu izložbu učinio dostupnom svima, kako bi se svatko od nas suočio s prošlošću te kako bi nas pozvao na promišljanje i suradnju u nadi da se takvi zločini više nikada ne ponove. Majka iz Srebrenice koja stoji ispred kuće Anne Frank, prizor koji nas nedvojbeno poziva na razmišljanje, na osobni angažman, koji kao da poput ogledala zahtijeva preispitivanje vlastite osobnosti, nudi nam platformu za dijalog, mogućnost suradnje i napretka, ukoliko prihvatimo istinu o prošlosti. Na nama je da odlučimo kako ćemo se s njom suočiti te hoćemo li prihvatiti poruku pomirenja i dopustiti promjene koje će u budućnostispriječiti ponavljanje strahota prošlosti. Ukupno 7 city light-ova postavljeno je na frekventnim lokacijama u gradu Zagrebu i prije samog početka Festivala, a pojedine fotografije, koje su inače dio autorove izložbe „Genocid” o Srebrenici, uklopljene su u video isječak prikazan i u sklopu filmskog programa Festivala. Tarik Samarah i osobno je prisustvovao otvaranju Festivala.

 

FOTOGRAFSKA IZLOŽBA

„INTOLERANCE ZERO”

Talijanski Institut za Kulturu; 11. travnja – 11. svibnja 2015. godine

Razina netolerancije u današnjem, modernom svijetu, zločini iz mržnje, ograničavanje tuđih sloboda, diskriminacija na temelju vjere, rodne i etične pripadnosti - svemu tome svjedoci smo gotovo svakodnevno, bilo direktno, u našoj zajednici, bilo indirektno, putem medija ili tuđih svjedočanstava. Upravo tom problemu posvetila se talijanska fotografkinja Donata Pizzi koja se publici Festivala predstavila uTalijanskom Institutu za Kulturu u Zagrebu serijom fotografija koje je zabilježila u svojem istraživanju putujući svijetom. Prikazana su konkretna mjesta zločina, mjesta na kojima su počinjena ubojstvažena i muškaraca koji su samo željeli živjeti svoju slobodu, svoje pravo kao čovjeka, pravo na vlastitiodabir, bez diskriminacije unutar svoje lokalne zajednice, ali i najbliže obitelji. Kao što je i sama autorica rekla, ovim fotografijamanamjera joj je žrtvama odati poštovanje fotografiranjem mjesta gdje su ubijene te prenijeti poruku tih snažnih i hrabrih pojedinaca koji su željeli živjeti slobodu. Važnost ovih poruka prepoznali su i ugledni kulturni centar „Robert F. Kennedy”, posvećen promicanju socijalne pravde i ljudskih prava te neprofitna organizacija Doppia Difesa, koji su, uz Festival tolerancije i festivalske partnere, ujedno bili i pokrovitelji ovog projekta. Izložbu je na otvorenju predstavila sama autorica. Izložba je upozorila na učestalost i pojave (ne)tolerancije u današnjem svijetu, koja pogađa sve zemlje, sva društva i sve društvene slojeve.

 

FOTO NATJEČAJ

„INTERKULTURALNI SUSRETI”

Gliptoteka HAZU, Galerija IV, 10. – 18. travnja 2015.

„Dijalog kultura” naziv je radne skupine osnovane unutar austrijskog federalnog Ministarstva za Europu, integracije i vanjsku politiku s ciljem izgradnje povjerenja, jačanja demokracije, poštivanja ljudskih prava te razbijanja stereotipa i predrasuda. Jedna od inicijativa skupine bio je i fotografski natječaj sa središnjom temom: putovanje; od čak 189 pristiglih fotografija, žiri je odabrao njih 35 te proglasio pet pobjednika. Izložba tih fotografija pod pokroviteljstvom federalnog Ministarstva te Austrijskog kulturnog foruma otvorena je u petak, 10. travnja u Gliptoteci, Galerija IV. Autor postava je Mario Beusan, sveučilišni profesor s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, dobitnik brojnih nagrada i priznanja, a 2005. godine dodijeljena

mu je možda i najveća nagrada, ULUPUH-ova nagrada za životno djelo.

 

FOTOGRAFSKA IZLOŽBA „PRINCE SONIYIKI – INTEGRACIJA AZILANTA U HRVATSKO DRUŠTVO”

Gliptoteka HAZU, Galerija IV, 10. – 18. travnja 2015.

Istovremeno s izložbom fotografija s natječaja, u Gliptoteci se u suradnji s UNHCR-om održala i izložba o Princeu Waleu Soniyikiju, 29-godišnjem izbjeglici iz Nigerije koji je azil u Hrvatskoj dobio 2012. godine, bježeći od okrutnih i krvavih sukoba u kojima su ubijena i dvojica

njegove braće. Fotografkinja Nena Lukin (više o njenom radu i inspiraciji saznajte na http:// www.nena-lukin.com) zabilježila je trenutke i događaje iz Princeovog novog života u Hrvatskoj, od samog dolaska, preko učenja jezika, pomaganja u centru za

azilante, sve do njegovog radnog mjesta, na brodu tunolovcu, u Biogradu. Otvorenju izložbe prisustvovao je i sam Prince, sada poznatiji kao „afrički Šime”, a autor postava i ove izložbe je Mario Beusan.

2014.

"Vizije iz pakla – Umjetnost protiv zaborava"

Klovićevi dvori, 5. - 25. svibnja 2014.

U skolopu 8. Festivala tolerancije - JFF Zagreb održana je u suradnji s Klovićevim dvorima izložba slovačkog umjetnika Adolfa Frankla. Organizator je prepoznao potrebu da se izložba likovnih radova slovačkog slikara i preživjelog holokausta Adolfa Frankla, pod nazivom Vizije iz pakla – Umjetnost protiv zaborava, prikaže u Zagrebu, prijestolnici Republike Hrvatske. U planu je organizirani posjet učenika osnovnih i srednjih škola koji će biti stručno provedeni kroz postav, te ih pokušati usmjeriti u moralno i povijesno ispravnom smjeru, pokazujući im kroz likovni izričaj kako je tragičan bio holokaust i koliko je života Roma, homoseksualaca, Židova i drugih nevinih žrtava uzeo. Izložba će biti popraćena i filmom o životu i stvaranju predstavljenog umjetnika. Kroz nekoliko sljedećih godina, bit će još samo nekoliko svjedoka koji će moći ispričati osobne priče i sjećanja o tome što se događalo tijekom holokausta. Kad i posljednji preživjeli nestane, u nasljeđe će ostati jedino sjećanje za buduća pokoljenja kako bi osigurali da povijest holokausta nikad ne budu zaboravljene. Izložba Adolfa Frankla Vizije iz pakla – Umjetnost protiv zaborava je nasljedstvo koje će kroz vizualnu umjetnost generacijama svjedočiti istinu o holokaustu. Naglasak na umjetnosti proizašloj od žrtve holokausta vraćaju dostojanstvo svima onima koji su ubijeni. Jedino edukacijom možemo na svim razinama naučiti društvo o ljudskoj odgovornosti u civiliziranom društvu, da se glasno usprotive, spriječe i zaustave mržnju, nepoštivanje različitosti i oslobodimo predrasude. Izložbu je pogledalo 963 posjetitelja.

2013.

"Antimasonski plakati"

Kino Europa, 19. - 25. svibnja 2013.

"Antimasonski plakati" tematska je izložba nacističkih propagandnih plakata iz Srbije iz Drugog svjetskog rata koja je u vlasništvu svjetski poznatog dizajnera Mirka Ilića. Izložba se održava kao popratni program Festivala tolerancije te će se moći pogledati od 19. do 25. svibnja u zagrebačkom kinu Europa te od 2. do 8. lipnja u riječkom Malom salonu.

Do travnja 1941. godine, nacisti su okupirali većinu Jugoslavije. Nakon srbijanskoga ustanka u srpnju 1941., Milan Nedić je imenovan vođom marionetske vlade u Srbiji. Pod njegovim je okriljem u okupiranom Beogradu 22. listopada iste godine otvorena "Velika anti-masonska izložba" – što je bio sinonim za antisemitizam – koja je trajala do 19. siječnja 1942. Izložba je bila financirana od strane Nijemaca koji su težili  produbljivanju već rasplamsale mržnje spram Židova.  

Najznačajniji osvrt na izložbu dao je Steven Heller, najistaknutiji američki grafički dizajner, teoretičar, kritičar i renomirani predavač njujorškog Fakulteta vizualnih umjetnosti. Po njemu, središnja tema izložbe bila je uvriježena krvna kleveta, navodna židovska (u ovom slučaju židovsko-komunističko-masonska) zavjera o svjetskoj dominaciji. Pored same izložbe, postojala je i ogromna količina propagandnog materijala: više od 200.000 različitih brošura, 60.000 postera, 100.000 letaka, 108.000 primjeraka devet različitih vrsta ilustriranih kuverata, 176 filmskih isječaka, četiri poštanske marke, itd. Velikoj laži bilo je lakše vjerovati kada je ista bila prisutna posvuda.

Posteri su prenosili poruku da su Židovi drevni neprijatelji srbijanskoga naroda i da Srbi ne bi trebali čekati Nijemce kako bi započeli s istrebljivanjem Židova. Judaizam, portretiran na stereotipan, ortodoksan način, predstavljao se kao izvor svjetskoga zla. Nadalje, posteri su zagovarali ponižavanje i nasilno podjarmljivanje Židova. Od posebnoga je značaja materijal koji prikazuje navodnu židovsku dominaciju nad američkim novinarstvom i financijama, posebice kontrolu nad The New York Timesom. Ovaj ustaljeni način antisemitističke propagande Židove je prikazao istodobno kao kapitaliste i komuniste, kao varljivu cionističku silu koja vlada nad svim aspektima europskoga, štoviše svjetskoga ekonomskog života. Ove materijale proizveli su grafički umjetnici i dizajneri koji su imali predloške izrađene u Njemačkoj, u nacističkom propagandnom ateljeu u Berlinu.

Cjelokupni postav izložbe "Antimasonski plakati" sačinjava 17 izvornih te 3 plakata replicirana na dimenzije postojećih koji će biti otisnuti prema fotografijama plakata izvornoga postava iz 1941. Izložba je realizirana u suradnji s gosp. Mirkom Ilićem, Ministarstvom kulture RH, Veleposlanstvom Sjedinjenih Američkih Država te američkom neprofitnom organizacijom AIC Foundation Inc.

Na 7. izdanju Festivala suvremenog židovskog filma oko 1300 ljudi posjetilo je tematsku izložbu  nacističkih propagandnih plakata iz Srbije iz Drugog svjetskog rata, postavljene u kinu Europa te je bilo oko 500 posjetitelja u Rijeci u Malom salonu.

2012.

MOĆ I NEMOĆ

SEIJI KIMOTO, GALERIJA KARAS OD 14. DO 31. SVIBNJA

Seiji Kimoto svestrani je umjetnik japanskoga podrijetla koji već desetljećima živi i radi u Neunkirchenu u Njemačkoj. Kroz svoj rad progovara o problemima iz povijesti, ali na jedan suvremen način.

Svojim skulpturama, slikama, zidnim dizajnom, zen kaligrafijom, grafikama i crtežima zauzeo je visoko mjesto na umjetničkoj sceni na kojoj je djelatan još od početka 70-ih godina prošloga stoljeća. Kroz svoj rad, Seiji Kimoto istražuje ljudske vrijednosti, a umjetnička su mu djela susret tradicionalnog i suvremenog, plošnosti i poezije. Njegove skulpture, koje ćemo imati čast i priliku vidjeti u Galeriji Karas u trajanju izložbe „Moć i nemoć“ od 14. do 31. svibnja 2012. godine, ističu se osebujnim teksturama, oblicima, jakim bojama i snažnom ekspresijom, propituju ljudsku slobodu i zatočeništvo te pokazuju kako otpor može nastati iz nemoći te kako ljudi mogu zadržati svoje dostojanstvo i u situacijama potpune nemoći i najvećih poniženja.

Izložba „Moć i nemoć“ sastoji se od 16 impozantnih skulptura i objekata izrađenih od drveta, konopa, metala i kamena.

DVA LICA ROMSKE STVARNOSTI

NENA LUKIN, KINO EUROPA OD 20. DO 26. SVIBNJA

Nena Lukin prikazuje različite stvarnosti romske djece fotografirane u Sisku, Čakovcu i Zagrebu, dovodeći u kontrast neimaštinu u kojoj ponekad žive sa svjetlijom vizijom budućnosti. Prikazujući različita okruženja – dom, školu, vrtić i ulicu, fotografije su omogućile svakom djetetu da zasja svojom osobnošću. Veliko iskustvo u radu s marginaliziranim skupinama obilježilo je rad gospođe Lukin, koji slavi raznolikost baština i uvjerenja u prevladavanju predrasuda i netrpeljivosti. Izložba je organizirana uz podršku Festivala i predstavništva Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice u Hrvatskoj.

Ovom izložbom UNHCR želi ukazati na teškoće s kojima se, od najmlađe dobi, suočavaju mnogi Romi u Hrvatskoj, siromaštvom i široko rasprostranjenom diskriminacijom. Povrh toga, djeca, žene i starije osobe češće se suočavaju s problemima kod pribavljanja dokumenata. U nemogućnosti reguliranja svoga statusa, ovi ljudi postaju „nevidljivi“ i riskiraju apatridnost. UNHCR pomaže Romima u riziku od apatridnosti kroz pribavljanje dokumenata i pristup pravima pružajući im na taj način bolju priliku za budućnost. Republika Hrvatska će od 1. Srpnja 2012. predsjedavati „Desetljećem za uključivanje Roma 2005 – 2015“ kojim se dvanaest europskih zemalja obvezalo na poboljšanje života Roma kroz stanovanje, zdravstvo, zapošljavanje i obrazovanje.

PLAKAT PROJEKT

KINO EUROPA OD 20. DO 26. SVIBNJA

U Spomen-području Jasenovac, u povodu 27. siječnja, Dana sjećanja na Holokaust i sprečavanja zločina protiv čovječnosti, postavljena je izložba učeničkih radova koja je bila otvorena za javnost do kraja veljače 2012. godine. Izložba je rezultat suradnje Međunarodne škole za poučavanje o Holokaustu Yad Vashem iz Izraela, Agencije za odgoj i obrazovanje te osam osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj, čiji su se nastavnici i učenici odazvali pozivu da sudjeluju u projektu u okviru izvannastavnih aktivnosti.

Na 6. izdanju Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb ukupno 3000 ljudi posjetilo je čak tri tematske izložbe koje su za građane bile postavljene u Galeriji Karas HDLU-a te u kinu Europa. Tematskim izložbama ostvarili smo međunarodnu suradnju (umjetnik Seiji Kimoto s postavom izložbe „Moć i nemoć“ u galeriji Karas, izložba „Plakat projekt“ u suradnji s Memorijalnim centrom Jasenovac i Yad Vashemom) i međusektorsku suradnju (izložba „Dva lica romske stvarnosti“ u suradnji s UNHCR-om). Tematske izložbe 6. izdanja Festivala bile su realizirane uz logističku i dijelom financijsku podršku Veleposlanstva Savezne Republike Njemačke, Ministarstva vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Goethe Instituta iz Zagreba, Memorijalnog centra Jasenovac, Memorijalnog muzeja Yad Vashem iz Izraela, UNHCR-a te Hrvatskog doma likovnih umjetnika.

2011.

„Lica otpora: Žene u holokaustu“

23. - 29. svibnja 2011., kino Europa

Inovativna putujuća izložba razvijena od strane Moresheta, dijela kampusa na Givat Havivi u Izraelu.
Izložba koju je moderirala Milli Segal hommage je izuzetno hrabrim ženama te iako tematizira holokaust, ne prikazuje ono što je ženama učinjeno, već kako su se hrabre žene nosile s iznimno teškim okolnostima.

Sastavljena od osam panela, izložba je svjedočanstvo i iskustvo 32 žena, istražujući ljudske aspekte žena i njihovih života u getu, kampovima, šumama i spasilačkim operacijama bivajući pritom stalno pod prijetnjom uništenja. Ova je izložba izniman doprinos borbi protiv nepravde te posveta dostojanstvu, hrabrosti i veličini žena koje su se suprotstavile nepravdi i besmislu rata.

2009.

"No Child's Play"

24. - 28. svibnja 2009., kino Europa

U sklopu 3. Festivala židovskog filma u Zagrebu u predvorju kina Europe predstavljena je izložba "No Child's Play" na temu djece žrtava Holokausta, dobivena od Američkog društva za pomoć Yad Vashemu. Društvo je 1981. godine osnovala grupa osoba koje su preživjele Holokaust, pod vodstvom Elia Zborowskog, te djeluje u suradnji s Memorijalnim centrom za mučenike i heroje Holokausta Yad Vashem iz Jeruzalema podupirući njegove napore na području komemoriranja, edukacije, istraživanja, značajnih unaprjeđenja i posebnih projekata. Otprilike milijun i pol, od šest milijuna Židova ubijenih u Holokaustu, bila su djeca. Broj preživjele djece procjenjuje se na samo tisuću. Ova izložba od devet panoa otvorila je  prozor u dječji svijet za vrijeme razdoblja Holokausta te uz pomoć prikaza igračaka, dječjih radova, dnevnika i pjesama ukratko pokušala predočiti osobne priče djece i pružiti uvid u  njihovu borbu za život u tim teškim vremenima. Izložba postavljena u foajeu kina prenijela je publici poruku koju nosi cijeli festival posvećen djeci žrtvama Holokausta i svoj djeci svijeta žrtvama tova. Nakon  zatvaranja festivala izložba je darovana Osnovnoj školi Hugo Kon.

2007.

"Izložba skulptura - Melita Kraus"

11.-13. lipnja 2007., kino Tuškanac

U sklopu 1. Festivala židovskog filma Zagreb u kinu Tuškanac je prikazan  izbor skulptura Melite Kraus. Rođena je 1954. godine u Bjelovaru. Diplomirana je politologinja i radi kao profesor etike u srednjoj školi. Slikanjem se bavi od djetinjstva, a izlaže od 1991. godine. Sudjelovala je na više od stotinu grupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Posljednjih godina, osim slikarstvom, bavi se pisanjem i ilustriranjem knjiga za djecu. Objavila je nekoliko autorskih slikovnica od kojih su neke prevedene na engleski jezik. Od 2004. godine članica je u Hrvatskom društvu književnika za djecu i mlade.

Melita Kraus samostalno izlaže od 1991. i sudjelovala je na više od stotinu grupnih i samostalnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu. O njezinu radu svjedoče i kritike eminentnih povjesničara umjetnosti, a Nada Vrkljan-Križić ističe: "Lica - maske, stvarna lica, unutrašnja lica, bilo čija - lica općenito, širom rastvorenih očiju, naslikana na gruboj drvenoj podlozi, udahnula su nov život razorenom i odbačenom stablu. Upravo je to umjetnica htjela, vratiti dostojanstvo - stablu, kao simbolu trajnosti života, a krajnje ugroženom u okruženju suvremenog svijeta koji ga nemilice uništava. Povezavši ga s ljudskom fizionomijom udahnula je drvetu dušu, a ženskom liku (jer uglavnom se radilo o ženskim licima) dugovječnost u toj vječno obnavljajućoj potrazi za ljubavlju prema svemu živom na zemlji. Ova se priča nastavlja i u najnovijem ciklusu kojeg bih nazvala "prostornim slikama" ili "sliko-skulpturama", jer ovi radovi su i slike i skulpture istovremeno, povremeno prerastaju u toteme i skupine pune magičnih svojstava, a razne fantastične zvijeri i čudovišta što se pojavljuju oko nekih glava svjedoče o još nezavršenoj borbi između dobra i zla. Iz koje to dubine podsvjesnog izranjaju ta bića koja pogledima i ekspresivnom mimikom odražavaju slojevita ljudska čuvstva, a likovno spojena u nerazmrsiv splet lica što se nastavljaju jedno u drugo i slažu jedno iznad drugoga, doista oblikuju neke nove toteme koji zazivaju prošla, sadašnja i možda neka buduća bića - pozivajući na zajedništvo i međusobno razumijevanje."

Festival suvremenog židovskog filma Zagreb Vojnovićeva 15, HR-100000 Zagreb OIB:04338763558
Tel./Fax: 385 1 48 136 58
e-mail: info@jff-zagreb.hr
copyright Festival suvremenog židovskog filma Zagreb